Dijabetes - šećerna bolest

Dijabetes ili točnije Diabetes mellitus (latinski i grčki za "tok slatkoće meda") jedna je od najzastupljenijih svjetskih bolesti u području kroničnih oboljenja. Samo u Njemačkoj od dijabetesa boluje više od 6 milijuna ljudi. U svijetu se prema podacima Svjetske zdravstvene organizacije (WHO) ta brojka penje na okvirno 350 milijuna ljudi s tendencijom rasta. 

Kod dijabetičara tijelo ne može pravilno preraditi hranom i pićem uneseni šećer. To dovodi do povišenja vrijednosti šećera u krvi i urinu te se stoga ustalio naziv "šećerna bolest". Već je i antičkim liječnicima bilo poznato o kakvom se oboljenju radi, a bolest je bila testirana takozvanim "testom okusa". 

Vrijednosti šećera u krvi provjeravaju se uređajem za mjerenje šećera ubodom u prst

Vrste dijabetesa

Kod dijabetesa je zapravo riječ djelomičnom ili potpunom nedostatku hormona inzulina, koji se proizvodi u žlijezdi gušterači. Hormon inzulin zaslužan je za daljnu distribuciju šećera iz krvi u stanice. Kod zdravih osoba inzulin je razdijeljen u tijelu i jetri i snižava šećer u krvi. Taj je proces kod dijabetičara poremećen. Razlikujemo dijabetes tipa 1 i dijabetes tipa 2, još često nazvan starački dijabetes.   

Poseban oblik dijabetesa je trudnički dijabetes, koji se pojavljuje samo u periodu trudnoće i u pravilu nestaje nakon trudnoće. 

Dijabetes tipa 1

Kod ovog tipa dijabetesa gušterača uopće više ne proizvodi inzulin jer imunološki sustav blokira vlastiti inzulin u stanicama. Riječ je o autoimunom oboljenju. Ovaj tip dijabetesa većinom se javlja u djetinjstvu i mladosti i kao terapiju, oboljeli moraju najčešće čitav život ubrizgavati inzulin kako bi nadomjestili nedostatak.

Dijabetes tipa 2

Ovaj tip dijabetesa najčešće pogađa osobe srednjih godina do starije dobi. Okvirno 95 posto oboljelih od šećerne bolesti spadaju u dijabetes tipa 2. U ovim slučajevima gušterača još uvijek proizvodi inzulin, no nedovoljnu količinu ili u pogrešno vrijeme. Često je prisutna i takozvana inzulinska rezistencija, kod koje tjelesne stanice apsorbiraju manje šećera iz krvi nego što je normalno i time uzrokovano, porasta šećer u krvi. 

Izbjegnite daljnje komplikacije

Povišeni krvni šećer ne stvara bol i laicima se čini bezazlen. Dugoročno gledano pak, oštećuje krvožilni sustav, živce i brojne organe. Slijede srčani i moždani udari, slabost bubrega, poremećaji vida i oštećenja živaca prije svega u stopalima (dijabetička neuropatija). Oboljeli od dijabetesa često obole i od depresije.

POZNAVATI vlastiti rizik i PREPOZNATI simptome

Kod dijabetesa tipa 2 ono prijeteće je spori tijek i razvoj bolesti. U početku bolesti znakovi su jedva prepoznatljivi i ne osjećaju se nikakve zdravstvene teškoće. Tome u prilog ide i činjenica da tek 30 do 50 posto osoba s tipičnim simptomima zaista i razvije bolest. Stoga je iznimno važno promatrati i poznavati svoje tijelo i rizike od bolesti.

Dijabetes tipa 2 može se nazvati i "dijabetes životnog stila" što se odnosi na vidljivo pogoršanje ili poboljšanje simptoma i rizika ovisno o načinu života oboljelih.

Koji faktori povećavaju rizik od dijabetesa tipa 2?

  • Prekomjerna težina
  • Nepravilna prehrana s visokim udjelom životinjskih masti, šećera i malo vlakana
  • Pušenje
  • Nedostatak kretanja
  • Genetske predispozicije (jesu li ili su bili i Vaši članovi obitelji oboljeli od dijabetesa?)
  • Kod žena: prethodno dijagnosticiran trudnički dijabetes

Koji simptomi mogu ukazivati na dijabetes tipa 2?

  • Učestalo mokrenje 
  • Snažna žeđ
  • Povećana osjetljivost na infekcije kao npr. upale mokraćnih kanala, gljivice na nogama ili paradentoza (upala i krvarenje zubnog mesa)
  • Kronični umor i bezvoljnost
  • Suha koža i svrbež
  • Rane koje teško i loše zacjeljuju
  • Gubitak težine

Mnogi oboljeli simptome ne uzimaju ozbiljno i smatraju kako su umor, infekcije ili problemi s kožom prve "staračke boljke". Ovdje vrijedi pravilo: radije jednom prečesto liječniku, nego jednom premalo. Kod mnogo pacijenata prilikom dijagnoze već se radi i o posljedicama uzrokovanim šećernom bolesti.

Naši savjeti

Život s dijabetesom tipa 2

Postavljena dijagnoza uvijek znači promjenu u životu oboljelih. Prema uznapredovalosti dijabetesa, bit će postavljena terapija: najčešće ona kombinira obavezu smanjenja težine, zdrave prehrane, više kretanja, medikamente i inzulin.

Odlučujući faktor dugoročno uspješne terapije su promjene u svakodnevnom stilu života. U ranom stadiju bolesti često je moguće samo tim mjerama bolest potpuno staviti pod kontrolu.

Što je moguće učiniti?

  • Smanjite tjelesnu težinu: Prekomjerna tjelesna težina jedan je od najvažnijih faktora rizika za šećernu bolest. Ponajprije, masnoće nakupljene u predjelu trbuha posebno su opasne jer te, takozvane visceralne masti, proizvode tvari koje smanjuju djelotvornost inzulina. 
  • Prestanite pušiti: Opasnosti koje donosi pušenje široko su poznate i kod jedne tako teške dijagnoze kao što je dijabetes trebale bi biti dovoljna motivacija za prestanak. 
  • Više kretanja: Ovime se ne misli da morate s kauča izravno na trkaću stazu, već da povećate ukupnu tjelesnu aktivnost. Savjet stručnjaka: Trebalo bi se kretati barem 30 minuta dnevno, pet dana tjedno tako da se lagano oznojimo. Dinamična šetnja može, dakle, isto pomoći poboljšati apsorpciju i iskoristivost šećera. 
  • Zdrava prehrana: Prehrana bogata vitaminima i mineralima pomaže ne samo pri smanjenju i održavanju težine, već pomaže i poboljšati učinkovitost inzulina nakon jela. Pritom ne postoje čvrste zabrane ili posebne dijabetičke prehrane kao proteklih godina, čak ni šećer nije zabranjen.  Kod šećerne bolesti posebno je važno: unositi mnogo kompleksnih ugljikohidrata (integralne proizvode, povrće, mahunarke) koji polagano povisuju šećer u krvi. Na taj način unosi se i dovoljno vlakana koja daju osjećaj sitosti i pomažu izbjeći brzo dizanje šećera u krvi.

Za daljnje informacije preporučamo Vam da posjetite stranicu Njemačkog društva za dijabetes.