Parkinsonova bolest (Morbus Parkinson)

Parkinsonova bolest je ozbiljno oboljenje i slovi za jednu od najčešćih bolesti neurodegenerativnog područja. Većinom su njome pogođene starije osobe, iako može nastupiti i kod mlađih ljudi. Kad je bolest potvrđena od strane liječnika većinom je već polovica pogođenih moždanih stanica trajno oštećena. Do danas nije poznat način zaustavljanja propadanja stanica. Bolest još nije u potpunosti istražena i potpuno ozdravljenje nije moguće, ali kroz ciljanu terapiju mogu se ublažiti simptomi i usporiti uznapredovanje bolesti 

Uzroci i razvoj

Hände einer Seniorin werden gehalten

Pretpostavlja se da više faktora zajedno utječe na početak i razvitak bolesti. Između ostalog za razvoj su značajni degenerativni procesi u mozgu kao i ograničenja kretanja. Prvotno odumiru stanice takozvane tamne tvari (živčani centar u mozgu) koje su zadužene za proizvodnju dopamina.  Te živčane stanice sadrže melanin zbog kojeg su tamne boje, kako su dobile i ime Substantia nigra - tamna tvar. Za prosljeđivanje impulsa između živčanih stanica važnih za pokrete zadužene su osim dopamina i ostale tvari kao npr. acetylcholin i glutamat. Te tvari djeluju u posebnoj ravnoteži koja je kod uznapredovale bolesti narušena manjkom dopamina. Time se informacije potrebne za pokretanje dijelova tijela više ne mogu pravilno prenositi od jedne do druge stanice.

U više od 80 posto slučajeva Parkinsonova bolest nastupa bez konkretnog uzroka. Istraživanja genoma daju naslutiti kako uzrok bolesti može biti i nasljedan. Daljnji smisleni uzroci dolaze iz okoline: pesticidi i teški metali, a raspravlja se i o mogućnosti utjecaja štetnih tvari iz organizma, takozvanih "slobodnih radikala" koji mogu svojim prisustvom dugoročno oštetiti tjelesne stanice i time pogodovati razvoju bolesti. 

Simptomi Parkinsonove bolesti

Prvi znak Parkinsonove bolesti je odumiranje oko 60 posto živčanih stanica u sivoj tvari koje su zadužene za proizvodnju dopamina. Četiri tipična glavna simptoma su: 

  • Usporavanja pokreta (Bradikineza)
  • Grč mišića (Rigor)
  • Drhtanje  (Tremor)
  • Poremećaj ravnoteže (takozvana posturalna nestabilnost).

Valja napomenuti da tijek i simptomi bolesti mogu biti vrlo različiti, nemaju svi oboljeli sve glavne simptome.

Postoje i razni prateći simptomi. Na primjer, kod velikog broja bolesnika osjećaj mirisa pogoršava se mnogo prije početka prvih poremećaja kretanja. Nadalje, kako bolest napreduje, često se javlja depresija koja pogađa gotovo svakog drugog pacijenta. U nekim slučajevima razvijaju se simptomi demencije. Osim toga, smanjena funkcija mokraćnog mjehura može dovesti do učestalog i nekontroliranog mokrenja, ali i zadržavanja mokraće. Nerijetko pacijenti pate i od zatvora zbog crijevne disfunkcije. Povezano s bolešću i lijekovima mogu nastupiti i problemi s potencijom. Prekomjerna aktivnost žlijezda lojnica i proizvodnja sebuma na licu (mašćenje lica) prije svega može biti kozmetički problem, a s vremenom imati  negativan utjecaj na psihu. Bolovi diljem tijela, bol u mišićima i zglobovima, a osobito bolovi u leđima česti su i mogu biti potkrijepljeni ukočenim mišićima i ograničenim kretanjem. Oko 75 posto bolesnika s Parkinsonovom bolesti tijekom napredovanja bolesti razvije poremećaje spavanja, obično ne mogu zaspati i lako se bude. Za prvi problem, uzrok  može biti nedostatak vježbanja, a za drugi to mogu biti iznenadni nehotični pokreti koji remete važan i okrepljujući duboki san. Takvi poremećaji spavanja često su godina ispred nastpanja Parkinsonove bolesti.

Simptomi Parkinsonove bolesti također mogu biti uzrokovani uzimanjem određenih lijekova (npr., neuroleptika ili antagonista kalcija) i drugih poremećaja. Ovdje razlikujemo simptomatske ili sekundarne i atipične sindrome Parkinsonove bolesti. Uzroci ili pokretači sekundarnih sindroma mogu biti na primjer cirkulacijske bolesti u mozgu, tumori, oštećenja mozga kroz npr. nesreću, trovanje ili upalu. Atipični sindrom Parkinsonove bolesti sindrom je naziv za bolesti povezane s drugim neurodegenerativnim bolestima (na primjer, multisistemska atrofija (MSA) ili demencija Lewy tjelešca). Sekundarni i atipični sindromi su češći od Parkinsonove bolesti, posebno u starijoj dobi.

Dijagnoza

U ranoj fazi Parkinsonove bolesti, dijagnozu je često teško postaviti. Prve indikacije mogu biti smanjenje čitljivosti rukopisa, poremećeni osjećaj mirisa, snažna napetost mišića, poteškoće u svakodnevnim aktivnostima kao što su npr. pranjenje zubi, kopčanje gumba ili rad na računalu. Neki pacijenti također primjećuju probleme u kretanju, a rizik od pada se povećava. Drugi ozljeđuju sebe ili partnera za vrijeme spavanja naglim pokretima tijekom REM- faze sna.

Dijagnoza se postavlja na temelju liječničke analize. Ako se mogu otkriti najmanje dva tipična simptoma, vjerojatnost Parkinsonove bolesti je velika. Tehnike snimanja - kao što su računalna tomografija (CT) i magnetska rezonancija (MRI) - primarno se koriste za isključivanje drugih uzroka simptoma. U pozitronskoj emisijskoj tomografiji (PET) može se vidjeti smanjenje stanica koje oslobađaju dopamin u mozgu. Ako se simptomi poboljšaju kroz terapiju lijekom Levodopa (dopamin), to je snažan pokazatelj Parkinsonove bolesti.

Terapija

Terapija se sastoji od nekoliko dijelova. Najvažnije je korištenje lijekova. Budući da je Parkinsonova bolest progresivna bolest, a učinak određenih lijekova može se smanjiti tijekom vremena, potrebno je nakon nekog vremena prilagoditi lijekove.

Ako terapija lijekovima više nije učinkovita i oboljela osoba jasno gubi na kvaliteti života, kao sljedeći korak zamišljena je kirurška intervencija. U kirurškoj obradi liječnik i pacijent moraju odmjeriti rizik i posljedice. Na prethodno precizno izračunatim mjestima mozga, trajno se pod općom anestezijom implantiraju male elektrode. Određena područja mozga na taj se način mogu električki stimulirati. i tako se smanjuju tegobe pacijenta. Ova stimulacija može se obaviti ručno ili putem programiranog pacemakera.

Pored medicinskog i kirurškog tretmana, za održavanje mobilnosti što je duže moguće važna je dobra fizioterapeutska skrb. Vježbe za opuštanje mogu imati pozitivan učinak na drhtanje. Govorna terapija pomaže pri smanjenoj sposobnosti govora i gutanja treniranjem pogođenih mišića. Može se i poticati komunikacija putem gesta i izraza lica. Ergoterapija pomaže u što dužem samostalnom izvršavanju svakodnevnih životnih zadataka ili bavljenju hobijima. 

Mjere podrške tijekom terapije

Grupe za samopomoć

Postoje razne grupe za samopomoć, koje su organizirane s jedne strane od i za osobe s Parkinsonovom bolešću, ali s druge strane fokusiraju se i na obitelji oboljelih. Pružaju oblik zajednice za one pogođene, gdje svi mogu podijeliti svoja iskustva s tom bolesti, terapijom i liječnicima. Osim toga, grupe za samopomoć informiraju javnost o bolesti i time promoviraju obrazovanje. Posvećeni su i posebnim potrebama pacijenata.

Prehrana

Ne postoji posebna dijeta koja može utjecati na tijek bolesti. Međutim, važno je da pacijenti unose dovoljno kalorija i dobro se hrane. Za više informacija i korisnih savjeta o zdravoj prehrani u starosti, pogledajte naš poseban članak na ovu temu.

Psihološka njega

Jedno od najčešćih popratnih oboljenja je depresija. Terapeut može oboljelima i obitelji pomoći s duševnog aspekta ove bolesti. 

Pomagala kod Parkinsonove bolesti


Zbog ograničene mobilnosti, osobe s Parkinsonovom bolesti mogu se u kasnijem stadiju tek djelomično samostalno suočiti sa svakodnevnim životom. Međutim, postoje mnogi korisni alati koji pomažu u održavanju neovisnosti. Posebno su korisna pomagala u hodanju, presvlačenju i hranjenju. Troškove djelomično nadoknađuje zdravstveno osiguranje, pod uvjetom da postoji liječnički recept koji ukazuje na medicinsku nužnost pomoći. Međutim, svakodnevna pomagala koja su ionako svakom čovjeku potrebna, zdravstveno osiguranje vjerojatno neće potpuno pokriti. Kako bi oboljelim osobama pružio bolji pregled pomagala koja su obuhvaćena zdravstvenim osiguranjem, GVK-Spitzenverband vodi direktorij resursa koji se redovito ažurira.

Osim fizioterapije, tu su i razna pomagala za podršku u kretnju. Ona omogućuju da osobe ostanu pokretne u vlastitom domu ili izvan njega čak i u slučaju ozbiljnih ograničenja kretanja. Pomagala za hodanje dostupna su u mnogim varijantama (npr. kao podupirači, štapovi za hodanje, hodalice ili rolatori) i mogu smanjiti rizik od pada.

Osim za kretanje, postoji veliki broj pomagala koja olakšavaju svakodnevno odijevanje i razodijevanje. To uključuje npr. pomagalo za oblačenje čarapa, kopčanje dugmadi ili pomagala za lakše rukovanje patentnim zatvaračima. Za obuvanje cipela, tu su duge žlice za cipele i elastične vezice. 

Da bi se olakšao unos hrane, razvijeno je posuđe s posebnim ručkama, čaše sa slamkom i izrezom za nos, kao i tanjuri s podignutim rubovima koji sprječavaju klizanje hrane. Čak i kuhinjskim pomagalima može se olakšati svakodnevni život bolesnika s Parkinsonovom bolešću. 

Donosimo nekoliko praktičnih svakodnevnih i kuhinjskih pomagala:

  • Pomagala za zatvaranje boca 
  • Neklizajuća ploča za sigurno rezanje hrane
  • Guljač krumpira s usisnicima
  • Telefoni s velikim tipkama ili automatskim biranjem
  • Pomagala za zatezanje 
  • Olovke s proširenim drškama

Njega starijih osoba s Parkinsonovom bolesti

Seniorin mit Betreuerin im GartenKada se simptomi Parkinsonove bolesti pojačaju i bolest je dijagnosticirana od strane liječnika, često je onemogućeno da oboljeli u vlastitom domu o sebi sami brinu. Međutim, većina pacijenata želi ostati u svom poznatom okruženju i ne žele se preseliti u dom za njegu ili skrb. Alternativu tome pruža takozvana 24-satna kućna njega, gdje je omogućena skrb kod kuće. Osobito u slučaju bolesti kao što su Parkinsonova bolest ili demencija, potrebna je stalna cjelodnevna njega. Usluge izvanbolničke skrbi za mnoge su preskupe pa je 24-satna njega vrlo praktično rješenje za one koji su pogođeni Parkinsonovom bolesti. Njegovatelj živi sa njegovanom osobom u jednom kućanstvu, preuzima osnovnu skrb i njegu, vodi brigu o kućanstvu i prati pacijenta kod npr. posjeta liječnika ili u šetnju.