Traume djece rata - kako se s time ophoditi

Kad bliske, voljene osobe trebaju njegu, obitelji novonastala situacija teško pada. Osim organizacije i financijske odgovornosti, mogući su i psihički izazovi na koje se prije nije obraćala pažnja. Starije osobe kojima je trenutno potrebna njega odrastale su velikim dijelom i u razdoblju Drugog svjetskog rata kad su strah i opasnost bili svakodnevica. Mnoge su osobe uspjele prihvatiti svoju sudbinu i s ratnim sjećanjima dalje više-manje normalno živjeti. U starosti se pak, uslijed opadanja dinamičnosti života i tjelesne aktivnosti mogu javiti simptomi takozvane retraumatizacije. Za osobe koje pružaju njegu to može biti velik izazov te je dobro znati kako raspoznati znakove proživljene traume i kako zaštitinički i osjećajno pristupiti pogođenoj osobi.   

Zašto traume iz rata u starosti isplivaju na površinu?

Prema trenutnim procjenama ratnim traumama iz Drugog svjetskog rata pogođeno je oko 5 milijuna ljudi. Kod današnjih 70 do 85-godišnjaka bombaški napadi, glad, sankcije i protjerivanja bili su često svakodnevica. Normalno djetinjstvo nije dolazilo u obzir. Odmah nakon rata doživljaji preživljenog bili su najčešće pogurani "pod tepih" jer se život morao nastaviti i nije bilo vremena i razumijevanja za suze. U starosti se osim promjene životnog ritma događaju i neurološke promjene koje ponovno prizivaju sjećanja i davno izgubljene osjećaje. 

Što su okidači i kako se u starosti prepoznaje ratna trauma?

Pod retraumatizacijom se podrazumijeva ponovno proživljavanje traume. Pogođene su osobe rođene između 1930. i 1945. godine. Ponovno proživljavanje traume očituje se u sljedećim promjenama osobnosti:  

  • Depresija
  • Psihosomatski poremećaji
  • Poremećaji u prilagodbi
  • Strahovi (fobije, napadaji panike)
  • Poremećaji identiteta
  • Dominantne karakteristike ega (štedljivost, funkcionalnost, altruizam)
  • Djelomični ili potpuni posttraumatski stresni poremećaj

Pored normalnih promjena i gubitaka i drugi faktori mogu biti okidači traume. Teške, neočekivane bolesti, eksplozija bombe u gradu ili vijesti o ratu ili nemirima mogući su okidači.  

Psihički i tjelesni simptomi

Simptomi koji predstavljaju ratnu traumu mogu biti raznoliki i nije ih moguće uvijek jasno razlučiti. Često su to na prvi pogled proizvoljna, neočekivana ili ponavljajuća ponašanja ili izražavanje koji ne izgledaju sasvim bezazlelno, ali ih je neupućenima teško jasno razumjeti: 

  • Žene doživljavaju dodir kao nešto izuzetno neugodno i uznemirujuće
  • Gomilanje i spremanje veće količine namirnica
  • Tama je teško podnošljiva
  • Spakiran kofer uvijek je spreman nadohvat ruke
  • Strah od buke aviona, Silvestrova i druge buke

Nadalje, to mogu biti tjelesni simptomi, koji se ne mogu objasniti konkretnom dijagnozom. Ukoliko se češće primjete sljedeći akutni fizički simpromi kod starije osobe, preporuča se o mogućim traumatskim iskustvima obavjestiti obiteljskog liječnika:

  • Vrtoglavica
  • iznenadne srčane palpitacije
  • Valunzi

Kako možemo kao pružatelji njege tome najbolje moguće pristupiti?

S obzirom da ne postoje dva jednaka slučaja, ne postoji jedno rješenje. Po ozbiljnosti tjelesnog i mentalnog stanja, simptomi mogu u određenoj mjeri različito nastupiti. U načelu je za njegovane osobe važno pokazati mnogo razumijevanja i razviti dozu osjetljivosti u razgovoru. Osobe sasvim različito izražavaju traume. Neki govore o svojim doživljajima, dijele emocije i zahvalni su na saslušanju, drugi se zatvaraju u sebe i zaziru od dijeljenja osobnih misli i prošlih događaja s mlađom generacijom.

Primjer:

„Gospođa M. njeguje majku u vlastitom domu već dva mjeseca. Pored ispočetka tjelesnih teškoća, sve se češće javljaju situacije koje gospođa M. ne može objasniti. Nemir, iznenadno lupanje srca i osjećaj hladnoće koji uvijek iznova nastupaju kod njene majke, bude u gospođi M. veliku brigu.“

U takvim je situacijama jasno da vrijeme ne liječi sve rane. Preporučljivo je zaštitnički i osjećajno pristupiti. Poznavanje biografije osobe o kojoj se brine je nužno, jer tko poznaje sudbinu i život individue može barem pokušati razgovor staviti u određeni kontekst. Kad je pacijent potpuno preopterećen situacijama i imate dojam da ste potpuno bespomoćni, može se potražiti i pomoć psihoterapeuta. 

Naš savjet

Potražite pomoć čim dobijete osjećaj da više niste sami u stanju kontrolirati situaciju! Ta pomoć može doći u različitim oblicima, kako u financijskim, tako i u podršci u njezi:

  • Potražiti savjetovališta (Podršku za njegu možete pronaći ovdje: https://bdb.zqp.de/#/home)
  • Zatražiti financijsku pomoć kod zdravstvenog i socijalnog osiguranja
  • Koristiti besplatna obrazovanja za njegu
  • Za podršku se nekoliko puta dnevno može organizirati partonažni posjet
  • Uzeti u obzir kratkoročna rješenja za njegu 
  • Za razmjenu iskustava uključiti se u obiteljske grupe za podršku. 

Od početka 2016. godine obitelji u Njemačkoj koje njeguju članove imaju pravo na osobno savjetovanje i savjetovanje za njegu kroz zdravstveno osiguranje. Državni registar savjetovališta i njihovih adresa može se pronaći na https://bdb.zqp.de/#/home. Lokalna savjetovališta za njegu mogu također pomoći prepoznati probleme i predložiti rješenja.